U ovom blog postu želio bih podijeliti svoja razmišljanja o preispitivanju islama i muslimana kroz prizmu svojih osobnih iskustava te povijesnog i političkog konteksta.
Muslimani i ja
U svijetu postoji otprilike 1.3 milijarde muslimana. Prije nego što sam pohađao sveučilište u Koreji, odrastao sam u Indoneziji - zemlji s muslimanskom većinom - i bio sam prirodno izložen islamskoj kulturi od malih nogu. Poziv na molitvu pet puta dnevno, post i slavlja tijekom ramazana, prehrambena ograničenja i običaj smatranja lijeve ruke nečistom bili su dio mog svakodnevnog života, a ta iskustva postala su sastavni dio mog odgoja i identiteta.
Međutim, kako su vijesti o nasilju i terorizmu na Bliskom istoku postajale sve češće, negativni stereotipi o muslimanima učvršćivali su se diljem svijeta. Jaz između svakodnevnog života koji sam doživljavao i slike koju je prikazivao vanjski svijet naveo me da na ovo pitanje sagledam složenije.
Jedinstvo života i religije: srž islama
Muslimani koje susrećem u svakodnevnom životu često koriste izraz „Inšallah“ (ako Bog da). To pokazuje da su njihovi životi neodvojivi od Božje volje. U islamu su vjerski zakon i svakodnevni život duboko isprepleteni, što mnoge aspekte čini teškim za razumjeti iz zapadne perspektive sekularne odvojenosti crkve od države.
Jezgra islamske vjere može se grubo sažeti kao Pet stupova i Šest članaka vjere. Pet stupova i Šest članaka vjere su sljedeći:
1. Šehad (Ispovijedanje vjere) 2. Salat (Molitva) 3. Zekat (Davanje milostinje) 4. Post tijekom Ramazana (Savm) 5. Hadž (Hodočašće u Meku) Šest članaka vjere su: 1. Bog (Allah), 2. Anđeli, 3. Sveto pismo (Kuran i prethodna svetišta), 4. Poslanici, 5. Predodređenje (Kadar) i 6. Sudnji dan.
Nasilje nije bitan element unutar ovog sustava. Dok vjerske norme propisuju iskazivanje milosrđa pravednicima i pozivanje grešnika na odgovornost, za mnoge muslimane islam je sustav vjerovanja koji je sinonim za sam život.
Pojava naoružanih skupina i značenje džihada
Izraz "džihad" izvorno se odnosi na borbu za pokoravanje jednom Bogu i život pravednika. Međutim, unutar povijesnih i političkih konteksta, riječ se povezala s oružanom borbom, a razne naoružane skupine koristile su je kao slogan za opravdanje svojih postupaka.
Kako bismo razumjeli zašto su neke naoružane skupine ciljale Sjedinjene Države ili Zapad kao svoje primarne ciljeve, moramo uzeti u obzir složen skup čimbenika. Mnogi radikalni vođe kritizirali su američku politiku na Bliskom istoku i njezino vršenje međunarodnog utjecaja, karakterizirajući ih kao simbole imperijalističke dominacije i dvostrukih standarda. Okupacija, iskorištavanje resursa, podrška prozapadnim režimima u regiji i stav SAD-a o palestinskom pitanju poslužili su kao značajni katalizatori za ljutnju i otpor.
Postoji i argument da su kolonijalne strukture i nametnuti feudalni sustavi kočili drevne civilizacije, ostavljajući za sobom političku i društvenu nejednakost, kao i ekonomske teškoće. Kombinacija ovih uvjeta je, u određenim okruženjima, pojačala tendencije prema vjerskom mučeništvu i ekstremizmu, doprinoseći pojavi nasilnih taktika poput samoubilačkih napada.
Široka perspektiva o nasilju i otporu
Sukobi između Zapada i drugih kulturnih sfera skloni su međusobnom nerazumijevanju i iskrivljavanju. Zapad je povijesno gledao na islamski svijet kao prijetnju ili ga prikazivao kroz stereotipne slike, a takve su perspektive zauzvrat poticale predrasude i propagandu. Suprotno tome, tumačenje događaja isključivo iz perspektive islamskog svijeta također vodi do uskog razumijevanja.
Brojni ajeti u Kur'anu, umjesto da opravdavaju rat, zagovaraju borbu u obrambenom kontekstu i potiču izbor mira kad god je to moguće. Na primjer, postoje jasni pozivi da se krene prema miru ako neprijatelj teži tome, kao i učenja protiv pokretanja prvog napada. Stoga se rat definira kao posljednje sredstvo.
Još jedna stvar koju ne smijemo zaboraviti jest da iza onih koji se okreću ekstremizmu ne stoji samo glad, već i nedostatak pripadnosti, psihološka i društvena nestabilnost te očaj zbog budućnosti. Glasovi muslimana razasutih diljem svijeta zvuče poput buke pješčane oluje. Da bismo čuli zvuk koji proizvode sva ta zrnca pijeska, moramo obratiti malo više pažnje.
Zaključak: Otvoren um i realne alternative
Moramo pristupiti našem razumijevanju Bliskog istoka i islamskog svijeta otvorenog uma. To ne znači da bismo trebali veličati nasilje i ubojstva koja su počinili, već da bismo trebali zauzeti stav promatranja problema iz šire perspektive i nastojati razumjeti njegove složene uzroke.
Za istinsku globalizaciju potrebne su dvije stvari. Prvo, moramo točno razumjeti i njegovati vlastitu kulturu i vrijednosti. Drugo, moramo težiti točnom razumijevanju okolnih kultura s kojima komuniciramo. Islamski svijet jedan je od važnih korijena ljudske civilizacije i posjeduje tradicije izgrađene tijekom duge povijesti.
Sukobi, strane intervencije i politički sukobi od 20. stoljeća značajno su promijenili lice ove regije. Kao rezultat toga, pojavile su se neke radikalne frakcije i očito postoji tendencija prema ekstremnim oblicima borbe. Sama muslimanska društva moraju težiti nenasilnim reformama i skladu između tradicionalnih normi i novih ideja usred plime globalizacije.
Samo razmišljajući o izvornoj poruci pomirenja i mira koju prenosi islam i težeći svijetu u kojem koegzistiraju različite ideje i ideali, možemo istinski prepoznati istinsko polazište islamskog duha.
