U ovom blog postu ispitujemo koji je od ovih faktora - kreativne industrije ili kreativna klasa - ključniji faktor u povećanju konkurentnosti kreativnog grada.
Nedavno se aktivno raspravlja o kreativnim gradovima kao novoj strategiji za poboljšanje urbane konkurentnosti. Kreativni grad je onaj koji pruža okruženje u kojem kreativni talenti mogu u potpunosti ostvariti svoju kreativnost. Drugim riječima, kreativni grad je onaj koji nudi kulturno bogato i ugodno okruženje za svoje talente te je opremljen inovativnim i fleksibilnim gospodarskim sustavom. Ove karakteristike postaju sve važnije u modernom društvu, a kreativnost je bitna za nastavak razvoja gradova usred sve intenzivnije konkurencije potaknute tehnološkim napretkom i globalizacijom.
Posebno se koncept kreativnog grada razlikuje od koncepta tradicionalnog industrijskog grada; ne usredotočuje se isključivo na ekonomske performanse, već naglasak stavlja na integrirani razvoj kulturnih i društvenih elemenata. Na primjer, kulturna infrastruktura kreativnog grada uključuje ne samo umjetničke muzeje, mjesta za izvedbe i knjižnice, već i prostore u kojima se građani mogu slobodno baviti kreativnim aktivnostima. To ne samo da poboljšava kvalitetu života urbanih stanovnika, već i doprinosi stvaranju okruženja u kojem se ljudi iz različitih kulturnih sredina mogu okupljati kako bi stvarali nove ideje.
Mišljenja su donekle podijeljena o tome treba li primarnu pokretačku snagu kreativnog grada promatrati kao kreativne industrije ili kreativnu klasu. Iz perspektive koja naglašava kreativne industrije, ovi sektori ispunjavaju gradove ljudskom, društvenom, kulturnom i ekonomskom raznolikošću. Tvrdi se da to dovodi do urbanog restrukturiranja i, nadalje, stvara dodanu vrijednost i zapošljavanje. Primjeri kreativnih industrija koje koriste kreativne vještine i talente kao izvore prihoda i zapošljavanja uključuju oglašavanje, dizajn, izdavaštvo, izvedbene umjetnosti i računalne igre. Osim toga, ove industrije doprinose poboljšanju globalne slike grada i služe kao ključni čimbenici u privlačenju međunarodnih turista i investitora.
Iz perspektive koja daje prioritet kreativnoj klasi, pojedinci koji stvaraju dodanu vrijednost svojom kreativnošću okupljaju se kako bi formirali mrežu talenata poznatu kao „kreativni kapital“. Vjeruje se da gradovi time stječu samoodrživu sposobnost akumuliranja ekonomskog bogatstva. Stoga privlačenje i zadržavanje kreativne klase postaje ključno za povećanje konkurentnosti grada. Kreativna klasa uključuje znanstvenike, inženjere, umjetnike, arhitekte, programere i filmaše. Oni nisu samo radnici, već ključni resursi koji određuju budućnost grada; njihov priljev i naseljavanje smatraju se ključnim čimbenicima u oblikovanju razvojne putanje grada.
Bez obzira na to kako se definira temeljna pokretačka snaga kreativnosti, da bi grad izrastao u kreativni grad, prvo se mora uspostaviti kreativno okruženje koje privlači kreativne industrije i kreativnu klasu. Charles Landry, koji je vodio raspravu o kreativnim gradovima, smatrao je da su sljedeći čimbenici okoliša nužni da bi kreativnost postala genetski kod grada: individualne kvalitete, snaga volje i vodstvo, dostupnost ljudima s različitim talentima, organizacijska kultura, lokalni identitet, gradski javni prostori i sadržaji te uspostavljanje dinamičnih mreža. Nadalje, da bi ovi elementi pravilno funkcionirali, ključna je suradnja između vlade i privatnog sektora, a mora je podržati aktivno sudjelovanje stanovnika grada.
Kreativni gradovi ne mogu se umjetno stvoriti preko noći, a proces njihova razvoja često uključuje rizike. Teško je predvidjeti potražnju potrošača i procjene vrijednosti za rezultate kreativnih industrija. Nadalje, kreativnost kreativne klase teško je standardizirati, a njihov specijalizirani rad nije lako zamijeniti. Stoga je za izgradnju kreativnog grada potrebno pomno ispitati jedinstvene karakteristike grada i identificirati uvjete koji mogu maksimizirati dinamiku kreativnih industrija, kreativne klase i kreativnog okruženja. U tom procesu, povijest i kulturna pozadina svakog grada igraju ključnu ulogu, služeći kao temelj održivog razvoja koji nadilazi puke ekonomske ciljeve.
