Ovaj blog post ispituje uzroke trajnog informacijskog jaza u digitalnom informacijskom društvu i predlaže učinkovite pristupe za njegovo rješavanje.
Baš kao što postoji jaz u bogatstvu u kapitalističkim društvima, tako postoji i jaz u digitalnom informacijskom društvu između onih koji imaju pristup i onih koji ga nemaju. U ranim fazama usvajanja digitalnih medija prevladavao je optimizam da će informacijski jaz uskoro nestati kako se distribucija medija bude širila. Postojala su velika očekivanja da će napredak digitalne tehnologije učiniti informacije lako dostupnima svima. Mnogi su vjerovali da će digitalni mediji, poput interneta, demokratizirati informacije i postati ključni alat za ublažavanje društvene nejednakosti. Taj optimizam proizlazio je iz nade da će slobodan protok i dijeljenje informacija donijeti pozitivne promjene u cijelom društvu.
Kritička gledišta o digitalnom jazu zasigurno su postojala, ali čak i tada je prevladavao stav da će se razlike u pristupu medijima smanjiti. U početku se izražavala zabrinutost da će ograničeno korištenje interneta i visoki troškovi računalne opreme ili povezivosti produbiti jaz. Međutim, s vremenom je tehnološki napredak snizio cijenu digitalnih uređaja, a brzi porast penetracije interneta donekle je ublažio te zabrinutosti. U to vrijeme postojalo je rašireno uvjerenje da je digitalni jaz samo djelomična pojava koja se javlja unutar društva i da će se prirodno riješiti kako se troškovi pristupa relativno smanje.
Međutim, prema 'teoriji nakon usvajanja' koja se počela pojavljivati početkom 2000-ih, digitalni jaz nije ograničen samo na jednostavno pitanje fizičkog pristupa; on postoji višedimenzionalno i traje. S širenjem pristupačnih digitalnih medija, binarna logika koja objašnjava digitalni jaz kao jaz između bogatih i siromašnih postala je manje uvjerljiva. Iako je tehnološki napredak sam fizički pristup učinio relativno lakim, neriješena pitanja ostaju. Problem digitalnog jaza sada zahtijeva višestruki pristup koji nadilazi jednostavan pristup, obuhvaćajući sposobnost korištenja informacija i rezultirajuće društvene i ekonomske nejednakosti.
Dok se jaz u jednostavnom fizičkom pristupu digitalnim uređajima i uslugama smanjuje, pojavljuju se nove vrste razlika. Na primjer, kako raste stopa penetracije interneta i pametnih telefona, jaz u fizičkom pristupu se smanjuje, ali se pojavio novi informacijski jaz temeljen na razlikama u digitalnoj pismenosti. Posljedično, pojedinci koji nemaju dovoljne vještine korištenja informacija suočavaju se s povećanim rizikom od isključenosti u digitalnom društvu. Sam pristup digitalnim medijima nije dovoljan; sposobnost i okruženje za njihovo učinkovito korištenje postali su ključni.
Trenutne rasprave o informacijskom jazu uglavnom se usredotočuju na vještinu u korištenju i pravednost u uvjetima korištenja. Vještinu u korištenju odnosi se na sposobnost odgovarajućeg korištenja digitalnih medija prema situaciji. Iako se pristup digitalnim medijima povećao, neki ljudi i dalje osjećaju strah i nevoljkost. To je čest problem među onima koji nisu upoznati s digitalnom tehnologijom ili kojima je učenje novih tehnologija teško. Takve osobe često ne uspijevaju u potpunosti iskoristiti potencijal digitalnih medija zbog svoje nevoljkosti prema novim tehnologijama. Osjećaj inferiornosti koji se doživljava kada se ne mogu riješiti operativne poteškoće s digitalnim sustavima također je problematičan. Nadalje, neke se osobe bore s aktivnom primjenom informacija dobivenih putem digitalnih medija ne samo u svakodnevnom životu već i u situacijama rješavanja problema. Osim ako se ovaj nedostatak autonomije u korištenju ne riješi, čak i ako se postigne pristup digitalnim medijima, i dalje ih je teško učinkovito koristiti.
Jednakost u uvjetima korištenja odnosi se na jednakost mogućnosti korištenja, poput pristupa društvenim mrežama. Čak i ako se vještine korištenja medija poboljšaju, digitalni jaz ostaje prisutan bez poboljšanja u okolnom okruženju. Na primjer, ako okruženje u zajednici ili na radnom mjestu ne olakšava korištenje digitalne tehnologije, pojedinci će se teško nositi s primjenom svojih vještina, bez obzira na to koliko je visoka njihova digitalna pismenost. Pojedinac može marljivo učiti kako koristiti digitalne medije na temelju svojih okolnosti, ali imati ograničene mogućnosti za to, suprotno svojim željama. Stoga, čak i ako pojedinac zna kako koristiti digitalne medije i želi ih koristiti, digitalni jaz nastaje ako uvjeti nisu podržavajući.
Suvremena istraživanja pokazuju da se nove dimenzije digitalnog jaza pojavljuju u kombinaciji sa sociodemografskim varijablama poput prihoda, obrazovanja, dobi, spola, regije i tjelesnog invaliditeta. Primjerice, starije odrasle osobe često imaju niže razumijevanje i sposobnosti korištenja digitalne tehnologije u usporedbi s mlađim generacijama, što dodatno produbljuje jaz. Osim toga, osobe koje žive u ruralnim područjima često imaju lošiji pristup internetu i njegovu kvalitetu u usporedbi s urbanim područjima, što ih čini osjetljivijima na digitalni jaz. Ove varijable uzrokuju granularnije nejednakosti i proizvode kvalitativne razlike u korištenju informacija, što potencijalno utječe na akademska postignuća i produktivnost rada pojedinaca. U budućnosti, postojanje i vrste digitalnog jaza mogu postati daleko složeniji, ovisno o okolnostima pojedinca i društvenom kontekstu u kojem koristi digitalne medije. Posljedično, politički i društveni napori za premošćivanje digitalnog jaza postat će još važniji.
