Ovaj blog post ispituje zašto je prostor za kontemplaciju ključan u modernom društvu i istražuje kako on pozitivno utječe na našu kreativnost, kritičko razmišljanje i kvalitetu života.
Era koja se boji pauze
U ovoj situaciji gdje je posjedovanje informacija nepoznatih drugima postala konkurentska prednost, nedjelovanje i mirovanje odbacuje se kao lijenost. Kako bismo izbjegli zaostajanje u svijetu sa standardiziranim očekivanjima - gdje se mora pohađati dobro sveučilište, pridružiti se dobroj tvrtki, uštedjeti razumnu količinu novca, oženiti se u pravo vrijeme i kupiti kuću kada za to dođe vrijeme - beskrajno jurimo za beskrajnim tokom informacija. U modernom društvu, informacija je moć i oružje. Stjecanje i korištenje informacija postali su ključni čimbenici koji određuju uspjeh pojedinca. Kako je informacija zauzela tako važno mjesto, osjećamo pritisak da svakog trenutka akumuliramo novo znanje i podatke.
Iako je učenje bezbrojnih informacija važno, svi znaju da je odmor tijekom tog procesa neophodan. Ipak, u situaciji u kojoj se nečinjenje smatra lijenošću, nije lako zastati, razmisliti i odmoriti se. To je zato što naše društvo percipira da u beskrajnom konkurentnom okruženju nečinjenje znači zaostajanje. Štoviše, brzi tempo promjena u modernom društvu oduzeo je pojedincima dovoljno vremena za razmišljanje i refleksiju. Ljudi se više ne boje zaustavljanja, ali im nedostaje dovoljno obzira za ono što bi mogli izgubiti ako se ne zaustave.
Uspon natjecanja u kontemplaciji
Davno, 27. listopada 2014., u Seulu u Koreji, na travnatoj površini ispred Gradske vijećnice, održano je natjecanje u kontemplaciji. Bilo je to natjecanje u kojem je pobjeđivao sudionik koji je najdulje sjedio mirno, bez dodirivanja pametnog telefona, jedenja ili govora. To je natjecanje u mirnom sjedenju i prestanku razmišljanja. Ono što ovo natjecanje razlikuje od drugih jest to što, za razliku od natjecanja koja zahtijevaju intenzivan mentalni i fizički napor, ono suprotstavlja sudionike jedne drugima kako bi se vidjelo tko može najmanje koristiti svoj um i tijelo. Ovaj jedinstveni događaj privukao je značajnu pozornost, a zahtjevi za njegovo održavanje pristizali su ne samo iz Seula već i iz cijele zemlje. Njegova popularnost proširila se čak i na Kinu. Prošlog studenog, prvo kinesko natjecanje u meditaciji održano je u Chengduu, a zatim još jedno u Šangaju u prosincu. Značaj ovih natjecanja nadilazi puko poticanje meditacije. Meditacija se počinje prepoznavati kao zaboravljena vrijednost za moderne ljude, vrlina koja zaslužuje obnovljenu pozornost. Širi se spoznaja da je vrijeme provedeno ne radeći ništa zapravo nužan element u našim životima.
Prednosti kontemplacije
Znanstvena istraživanja zapravo pokazuju da kontemplacija nije samo gubljenje vremena, već ima pozitivne učinke na ljudski mozak. Godine 2001. Marcus Raichle, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Washington u St. Louisu, otkrio je intrigantnu činjenicu da postoje područja mozga koja se aktiviraju kada ništa ne radimo. Ovo aktivirano područje naziva se Mreža mirovanja (RSN) ili Mreža zadanog načina rada (DMN). Kao da mozak ima priručnik koji mu omogućuje povratak na zadane postavke, slično kao što se računalo resetira. Iako možda nismo toga svjesni, kada je mozak u stanju mirovanja, druge aktivnosti se odvijaju putem DMN neuronske mreže. Drugim riječima, dok mozak unosi informacije putem učenja, funkcija organiziranja tog unosa događa se kada se DMN neuronska mreža aktivira. Nadalje, istraživački tim na Sveučilištu Tohoku u Japanu objavio je nalaze koji pokazuju da kada se DMN aktivira, pojavljuje se kreativnost i poboljšavaju se specifične sposobnosti izvedbe. Dakle, kontemplacija nije samo odmor; to je ključni proces koji pomaže našem mozgu da učinkovito funkcionira. Tijekom ovog procesa možemo dublje razmišljati i dobiti više kreativnih ideja.
U tom trenutku nedjelovanja, svijet se mijenja
Naši su životi ispunjeni zadacima koje treba riješiti i moramo se sve više truditi kako bismo izbjegli da postanemo gubitnici. Dakle, naši moždani motori neprestano rade, ali se umaraju, što otežava generiranje novih misli. Međutim, postoje povijesne osobe koje su, nasuprot tome, zaustavile svoje moždane motore i stekle kreativne uvide kroz kontemplaciju. Picasso je stvorio remek-djela iz iznenadnih bljeskova mašte tijekom trenutaka tišine. Da Newton nije razmišljao ispod te jabuke tog toplog poslijepodneva, zakon univerzalne gravitacije možda nikada ne bi bio otkriven. I Albert Einstein je često smišljao ideje dok je hodao. Kaže se da je rješavao složene matematičke probleme i stekao teorijske uvide kroz ove seanse meditacije hodanja. Dakle, moć kontemplacije daruje nam nove perspektive i ideje.
Kontemplacija je bila pozadina za rađanje povijesnih djela i ideja. Kontemplacija ima veće značenje od pukog pauziranja misli kako bi se mozak odmorio. Kao što je ranije objašnjeno, bavljenje kontemplacijom aktivira specifičnu neuronsku mrežu u mozgu nazvanu DMN, koja ne samo da organizira informacije već i pomaže u razvoju ljudske kreativnosti. Moglo bi se tvrditi da je svaka minuta i sekunda dragocjena, ne ostavljajući vremena za kontemplaciju. Pa ipak, upravo u tim trenucima nedjelovanja tijek svjetske povijesti mijenjao se više puta. Štoviše, kontemplacija se proteže dalje od osobne refleksije i poticanja kreativnosti. Može nam pomoći da preispitamo smjer kojim bi naše društvo trebalo krenuti i u konačnici doprinijeti stvaranju novih društvenih paradigmi.
Suština kontemplacije
Usred neumoljivog tempa svijeta koji zahtijeva stalno trčanje, spori gradovi, spora hrana i spor život postali su glavne teme. U ovom dobu brzo napredujuće digitalne revolucije, govori se i o analognoj revoluciji - možda pomalo nezgodnoj, ali onoj koja više naglašava humanost. Namjera je nakratko zakočiti brzi tempo društva i preispitati bit života. Slično tome, porast kontemplacije usred surovih i intenzivnih života vjerojatno proizlazi iz želje za razmišljanjem o stvarnosti u kojoj jurimo za svjetskim tempom i informacijama bez vlastitih misli i introspekcije. Često nas ponese moderna brzina i učinkovitost, propuštajući ono što je zaista važno. Pa ipak, kontemplacija nam omogućuje da pogledamo u sebe i shvatimo što je istinski važno.
Istina je da sama kontemplacija ne mijenja svijet. Pa ipak, njezina pojava izaziva naše neumoljivo, neprekidno trčanje. Odmaknuti se od utrke kako bismo održali korak sa svjetskom brzinom, odvojiti trenutak za tihi odmor - to je ono što mijenja svijet. Vrijeme za kontemplaciju nudi nam priliku da razmislimo o sebi i potražimo bolji smjer za život. Kontemplacija nije samo odmor; to je vitalni čin koji obogaćuje život i dodaje mu dubinu.
