Ovaj blog post ispituje ekonomske i kulturne promjene koje su transnacionalni kapital i širenje zapadne kulture prouzročili korejskom društvu.
Za čovječanstvo na pragu 21. stoljeća, globalizacija označava veliku povijesnu prekretnicu. Rasprave vezane uz globalizaciju - poput neograničene konkurencije, nacionalne konkurentnosti i otvorenosti tržišta - postale su i pitanja od najveće važnosti za pojedine nacije. Ključno je da te rasprave nadilaze puke ekonomske dobitke, potičući političke i društvene promjene, a istovremeno zahtijevajući promjene u normama i vrijednostima diljem svijeta. Internacionalizacija se odnosi na fenomen povećane razmjene između pojedinih nacija. Globalizacija, međutim, označava proces u kojem se nadmašuje kvantitativna ekspanzija razmjena, što dovodi do restrukturiranja društvenih struktura i međunarodnih odnosa pojedinih nacija na novu razinu.
Prvo, globalizacija u ekonomskoj sferi znači da se, kako se trgovina, ulaganja, komunikacija i razmjena između nacija šire, povećava ekonomska međuovisnost među zemljama, a multilateralne konzultacije, koordinacija i suradnja jačaju na međunarodnoj razini. Nedavni značajan aspekt ove ekonomske globalizacije je eksplozivan rast transnacionalnog financijskog kapitala. Transnacionalni financijski kapital sada dominira financijskim transakcijama u razmjerima desetke puta većim od trenutnih globalnih trgovinskih volumena. Štoviše, putem globalnih mreža i strateških saveza, on vrši značajan utjecaj na nacionalna gospodarstva pojedinih zemalja. Ovo širenje utjecaja transnacionalnog financijskog kapitala također djeluje kao faktor slabljenja nacionalnog ekonomskog suvereniteta i ograničavanja autonomije ekonomske politike.
Rastuća uloga transnacionalnih organizacija još je jedan ključni aspekt globalizacije. Osnovane kako bi se bavile problemima koji se ne mogu riješiti unutar okvira pojedinačnih nacija, transnacionalne organizacije i dalje dobivaju na važnosti. Utjecaj međuvladinih organizacija poput Ujedinjenih naroda (UN), Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske trgovinske organizacije (WTO) porastao je, a njihove političke odluke značajno utječu na političke smjerove pojedinačnih nacija. Nadalje, raste i uloga nevladinih organizacija (NVO) poput Amnesty Internationala i Greenpeacea. Ove nevladine organizacije nadilaze interese određenih nacija kako bi se bavile globalnim pitanjima poput ljudskih prava, okoliša i mira, a njihov opseg djelovanja se širi.
U međuvremenu, globalizacija kulture također je značajan fenomen. Kako se proizvodnja, distribucija i potrošnja kulture odvijaju unutar međunarodnih mreža, kulture i načini života pojedinih nacija brzo se šire svijetom. Na primjer, vijesti, filmovi, televizijski programi, popularna glazba i računalni softver proizvedeni diljem svijeta distribuiraju se globalno i dostupni su svima na svjetskom tržištu. Međutim, to također produbljuje kulturnu ovisnost o razvijenim zemljama. Posebno, kako se zapadnocentrična kultura širi globalno, ugrožene su lokalne tradicionalne kulture i vrijednosti. Takva kulturna ovisnost može uzrokovati zbunjenost u nacionalnom identitetu i oslabiti kulturnu autonomiju svake zemlje.
Dakle, kakav utjecaj trenutno brzo restrukturiranje globalnog poretka ima na korejsko društvo? Prije svega, moramo napomenuti da globalizacija značajno mijenja kvalitetu i strukturu naših života. Globalizacija financijskog kapitala i kulture glavni su primjeri. Aktivnosti transnacionalnog financijskog kapitala bile su jedan od glavnih čimbenika nedavne devizne krize. Rezultirajuće upravljanje ekonomskom politikom od strane Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) ima odlučujući utjecaj na naše nacionalno gospodarstvo. Nadalje, priljev zapadne kulture hrane i odjeće, kao i popularne kulture koju predstavljaju američki holivudski filmovi i pop glazba, duboko utječe na našu svakodnevnu svijest i način života. Ovaj ubrzani kulturni priljev brzo transformira našu nacionalnu kulturu. Istovremeno, ova transformacija uzrokuje sukob između tradicionalne i moderne kulture, što dovodi do problema širenja kulturnog jaza između generacija.
Ove činjenice zahtijevaju da točno prepoznamo tekuću globalizaciju i proaktivnije na nju odgovorimo. Budući da globalizacija reorganizira društveni život, koji se prije odvijao unutar nacionalnih jedinica, u novu dimenziju, moramo usvojiti otvoreniju nacionalističku perspektivu prema njoj. Ovdje otvoreni nacionalizam znači aktivno prihvaćanje fenomena globalizacije koji se događa u političkim, ekonomskim i kulturnim sferama, uz istovremeno odbacivanje nejednakosti između pojedinih nacija. Drugim riječima, može se ostvariti odbacivanjem političke, ekonomske i kulturne podređenosti te aktivnim prihvaćanjem liberalizma, egalitarizma i humanizma. Ovaj otvoreni nacionalizam, koji traži nove odnose između pojedinih nacija nadilazeći postojeće nacionalno egoistično razmišljanje, može se smatrati temeljnim uvjetom za uspostavljanje regionalnog i globalnog poretka recipročne jednakosti u budućnosti. Nadalje, otvoreni nacionalizam igrat će ključnu ulogu u rješavanju različitih globalnih izazova s kojima ćemo se suočiti u nadolazećem 21. stoljeću.
